VALUNSKA PLOČA 

Valunska ploča, nazvana po mjestu VALUN na otoku Cresu, dvojezični je i dvopismeni natpis iz XI stoljeća, uklesan na hrvatskom jeziku starim oblicima glagoljice (tako zvane “oble” glagoljice) i na srednjovjekovnom latinskom jeziku latiničkim pismom, tako zvanom karolinom.

Natpis je uklesan na prirodnoj klesarski neobrađenoj vapnenačkoj ploči. Ploča je isprva pokrivala obiteljski grob na valunskom groblju ili u grobnoj crkvi sv. Marka, nekadašnjoj župnoj crkvi starog, izumrlog, matičnog naselja Bućev iz koga se kasnije, uz morsku uvalu, razvio današnji Valun.

Kada je godine 1907 bila zapažena za znanost, Valunska ploča se nalazila, već obezvrijeđena, pod trijemom crkve sv. Marka, gdje je umjesto stupa, podupirala drvenu konstrukciju nadstrešnice.

Tekst natpisa bilježi stara hrvatska narodna imena koja su pripadala trima pokopljenjima, a to su baka po imenu Teha, sin Bratohna i unuk Juna.

Prvi redak, pisan hrvatski, glagoljskim slovima, glasi:

TEHA, SINb, Vb(NU) Kb  Juna

Drugi i treći redak (latinski karolinom) glasi:

TECHA ET FILIUS EIUS BRATOHNA

ET IUNNA NEPUS EIUS

U dvojezičnosti Valunske ploče odrazuju se etnički odnosi XI stoljeća, kada na otoku Cresu su postoji staro stanovništvo romanskog govora i novo stanovništvo hrvatskog jezika.

Drevna “obla” glagoljica na Valunskoj ploči otkriva s ostalim najstarijim glagoljskim natpisima XI  i XII stoljeća u istočnoj i centralnoj Istri, na Kvarnerskim otocima i po Hrvatskom primorju da se početno i najkompaktnije jezgro hrvatskog glagolizma nalazilo u sjevernom pojasu Istre i Kvarnera.

Najstariji hrvatski glagoljski natpisi iz XI stoljeća su: Valunska ploča, Plominski natpis i Krčki natpis; iz vremena oko 1100. Bašćanska ploča, Jurandvorski ulomci i Senjska ploča iz XII stoljeća. Grdoselski ulomak Humski grafiti i Supetarski ulomak (iz sv. Petar u šumi u Istri) te iz vremena oko godine 1200. Ročki abecedarij.